POVIJEST STUDIJA

 

Osnivači i predsjednici

 

„Profesionalni glumački studio“ (PGS) osnovan je 1989. pri Učilištu Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM). Osnivači su mu bili mladi glumci, uglavnom netom diplomirani na Akademiji dramske umjetnosti: Vilim Matula, Sreten Mokrović, Urša Raukar, Matko Raguž, Marica Vidušić...) te stariji profesionalci (Helena Buljan, Darko Ćurdo, Miljenko Brlečić...), ali i neprofesionalci (Denis Patafta) te redatelj - vrlo zainteresiran za pedagogiju - Vlado Krušić.

 

Budući da je Studio tada osnovan kao neformalna udruga, ne postoji dokumentacija kojom bismo nedvobjeno utvrdili datum osnivanja, imena osnivača kao i namjere i ciljeve Studija. Rekonsturirajući, ipak možemo ustvrditi što je bila glavno dvojici osnivača – problem Akademije! Vlado Krušić se nadovezao na „sukob glumac - redatelj“ iz šezdesetih (Prolog, 4/1969) i još sedamdesetih uočio problem glume na Akademiji („Čemu Akademija“, Prolog, 36-37/1978) te uvidio da je rješenje u novom pristupu glumi („Work in progress“, Prolog, 21/1974). Vili Matula naknadno je sažeo razlog nastanka Studija - „kao izraz nezadovoljstva vještinom stečenom na Akademiji“ (Vili Matula, u: Razgovori o novom kazalištu 2, Zagreb, 2007: 329).

 

Ta samosvijesna, okvirna namjera Studija artikulirala se i konkretizirala putem različitih usmjerenja tijekom vremena, u četiri faze koje su ovisile o financijskim okolnostima i podudarale se s njima, kao i sa željama osnivača / članova / polaznika Studija. Na čelu Studija kao predsjednici bili su glumci Vilim Matula (1989-1996.), Sreten Mokrović (1997-1998.), Dubravka Cnojević-Carić (1999-2003.). Trenutačno dužnost obnaša Zvonko Novosel (od 2004.).

 

Namjere

 

Nedvojbeno je da je u početku, u prvoj fazi, namjera Studija bila da kazališne stvaraoce upozna s iskustvima glumačke pedagogije Lee Strasberga (Method acting) kao specifične američke varijante glumačkog sistema Konstantina Sergejeviča Stanislavskog. U veljači 1989.  održan je prvi seminar pod vodstvom stalnih voditelja Studija, gospode Janeza i Andreja Vajevca iz Ljubljane. Od tada, njihovo prisutvo i pedagoški rad kontinuirano traju.

 

Druga faza započinje od 3. ožujka 1996. godine, kad Studio postaje "neovisna, nedržavna i nedobitna udruga građana". Tada je naziv Studija promijenjen u „Zagrebački glumački studio (ZGS)“ s "osnovnim ciljem - poticanja razvoja teorije i prakse, te istraživanjea glumačke umjetnosti i pedagogije".

 

U vezi s ovim događajaem možemo spomenuti dva momenta koji naznačuju dvije tendencije - pedagoga i glumaca. Osnivači i pedagozi iz Studija, Vlado Krušić i Denis Patafta, 1996. osnivaju „Hrvatski centar za dramski odgoj“. Sreten Mokrović u dokumentu „Zagrebački glumački studio – povijest i opis djelatnosti“ iz 1997. navodi da Studio postaje "neovisna, nedržavna i nedobitna udruga građana s osnovnim ciljem poticanja razvoja teorije i prakse, te istraživanje glumačke umjetnosti i pedagogije". Naime, gotovo nasuprot prokalmiranom, obje tencencije smjeraju prema konkretnim razultatima – i emancipaciji i realizaciji.

 

U drugoj fazi postojanja Studija došlo se do svojevrsnog dualiteta i to na dva nivoa. Na razini seminara i na razini polaznika. Ideja je bila da se u terminu ljetnog seminara napravi suočavanje Metode i drugih glumačkih tehnika koje su bile predstavljene kroz gostujuće pedagoge. U tom smislu prvi je bio 1994. Vladimir Tarasenko, profesor glume s moskovske glumačke akademije (GITIS). Na razini polaznika stvari su uređene tako da se na seminaru u Grožnjanu „okupljalo manje iskusne članove Studija ili početnike, pretežno studente ADU“, dok je onaj u Lošinju (1996. i 1997.) imao značaj „majstorske radionice“ koja okuplja višegodišnje članove Studija i profesionalne glumce. To se u trećoj fazi intenziviralo do te mjere da su u organizaciji Studija i to u Grožnjanu paralelno postojale čak tri glumačke radionice (1999. i 2001.), a sve je kulminiralo 2002.

 

Te godine se iz Studija izdvajaju radionice Chekhovljeve metode i time je započela četvrta faza u kojoj se Studio vratio modelu jedne glumačke tehnike – Strasbergove, i to u izvornom obliku: treningu koji se prakticira u Institutu Lee Strasberg (relaksacija, rad na senzorima, rad na improvizacijama i scenama), a ne principima Actors Studia i Masterclassa, koji se baziraju na razvijanju karaktera i scena.

 

Ivica Gunjača