POVIJEST STUDIJA
Osnivači i predsjednici
„Profesionalni glumački studio“ (PGS)
osnovan je 1989. pri Učilištu Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM). Osnivači su
mu bili mladi glumci, uglavnom netom diplomirani na Akademiji dramske
umjetnosti: Vilim Matula, Sreten Mokrović, Urša Raukar, Matko Raguž, Marica
Vidušić...) te stariji profesionalci (Helena Buljan, Darko Ćurdo, Miljenko
Brlečić...), ali i neprofesionalci (Denis Patafta) te redatelj - vrlo
zainteresiran za pedagogiju - Vlado Krušić.
Budući da je Studio tada osnovan kao neformalna udruga, ne postoji dokumentacija
kojom bismo nedvobjeno utvrdili datum osnivanja, imena osnivača kao i namjere i
ciljeve Studija. Rekonsturirajući, ipak možemo ustvrditi što je bila glavno
dvojici osnivača – problem Akademije! Vlado Krušić se nadovezao na „sukob
glumac - redatelj“ iz šezdesetih (Prolog, 4/1969) i još sedamdesetih uočio
problem glume na Akademiji („Čemu Akademija“, Prolog, 36-37/1978) te uvidio da
je rješenje u novom pristupu glumi („Work in progress“, Prolog, 21/1974). Vili
Matula naknadno je sažeo razlog nastanka Studija - „kao izraz nezadovoljstva
vještinom stečenom na Akademiji“ (Vili Matula, u: Razgovori o novom kazalištu
2, Zagreb, 2007: 329).
Ta samosvijesna, okvirna namjera Studija artikulirala se i konkretizirala
putem različitih usmjerenja tijekom vremena, u četiri faze koje su ovisile o
financijskim okolnostima i podudarale se s njima, kao i sa željama osnivača /
članova / polaznika Studija. Na čelu Studija kao predsjednici bili su glumci Vilim Matula
(1989-1996.), Sreten Mokrović (1997-1998.), Dubravka Cnojević-Carić
(1999-2003.). Trenutačno dužnost obnaša Zvonko Novosel (od 2004.).
Namjere
Nedvojbeno je da je u početku, u prvoj
fazi, namjera Studija bila da kazališne stvaraoce upozna s iskustvima glumačke
pedagogije Lee Strasberga (Method acting) kao specifične američke varijante
glumačkog sistema Konstantina Sergejeviča Stanislavskog. U veljači 1989. održan je prvi seminar pod vodstvom stalnih
voditelja Studija, gospode Janeza i Andreja Vajevca iz Ljubljane. Od tada,
njihovo prisutvo i pedagoški rad kontinuirano traju.
Druga faza započinje od 3. ožujka 1996.
godine, kad Studio postaje
"neovisna, nedržavna i nedobitna udruga građana". Tada je naziv
Studija promijenjen u „Zagrebački glumački studio (ZGS)“ s "osnovnim
ciljem - poticanja razvoja teorije i prakse, te istraživanjea glumačke umjetnosti i pedagogije".
U vezi s ovim događajaem možemo
spomenuti dva momenta koji naznačuju dvije tendencije - pedagoga i glumaca.
Osnivači i pedagozi iz Studija, Vlado Krušić i Denis Patafta, 1996. osnivaju
„Hrvatski centar za dramski odgoj“. Sreten Mokrović u dokumentu „Zagrebački
glumački studio – povijest i opis djelatnosti“ iz 1997. navodi da Studio
postaje "neovisna, nedržavna i nedobitna udruga građana s osnovnim ciljem
poticanja razvoja teorije i prakse, te
istraživanje glumačke umjetnosti i pedagogije". Naime, gotovo nasuprot prokalmiranom, obje tencencije
smjeraju prema konkretnim razultatima – i emancipaciji i realizaciji.
U drugoj fazi postojanja Studija došlo
se do svojevrsnog dualiteta i to na dva nivoa. Na razini seminara i na razini
polaznika. Ideja je bila da se u terminu ljetnog seminara napravi suočavanje
Metode i drugih glumačkih tehnika koje su bile predstavljene kroz gostujuće
pedagoge. U tom smislu prvi je bio 1994. Vladimir Tarasenko, profesor glume s
moskovske glumačke akademije (GITIS). Na razini polaznika stvari su uređene
tako da se na seminaru u Grožnjanu „okupljalo manje iskusne članove Studija ili
početnike, pretežno studente ADU“, dok je onaj u Lošinju (1996. i 1997.) imao
značaj „majstorske radionice“ koja okuplja višegodišnje članove Studija i
profesionalne glumce. To se u trećoj fazi intenziviralo do te mjere da su u
organizaciji Studija i to u Grožnjanu paralelno postojale čak tri glumačke
radionice (1999. i 2001.), a sve je kulminiralo 2002.
Te godine se iz Studija izdvajaju
radionice Chekhovljeve metode i time je započela četvrta faza u kojoj se Studio vratio modelu jedne glumačke
tehnike – Strasbergove, i to u izvornom obliku: treningu koji se
prakticira u Institutu Lee Strasberg (relaksacija, rad na senzorima, rad na
improvizacijama i scenama), a ne principima Actors
Studia i Masterclassa, koji se
baziraju na razvijanju karaktera i scena.
Ivica Gunjača