UMJETNIČKE RADIONICE

 

Vrste radionica

 

Osnovna je djelatnost Studija osposobljavanje glumaca koje nije organizirano kao u školi - svakodnevno i stupnjevito po godinama - nego kao kontinuiran i sustavan rad u tri tipa radionica te predavanja.

 

Ovdje ćemo opisati radionički posao pedagoškog angažmana braće Andreja i Janeza Vajevec. Rad ostalih pedagoga uglavnom se, nažalost, svodio na jednokratna gostovanja koja su se većinom odvijala u Grožnjanu, pa ćemo više o njima u tekstu naslovljenom Grožnjan.

 

1) Jednodnevna radionica – redovni termin. U početku, termini Studija nisu se održavali svake subote, nego svake druge.  Kasnije, od 2004. godine, rad Studija se odvija tijekom cijele godine (od rujna do lipnja), u pravilu, termini su svake subote, kao jednodnevna radionica. Od početka postoji standardna shema: jedan sat opuštanja, jedan sat vježbe senzora i emotivnog pamćenja, nekoliko sati rada na scenama, pa nakon toga, razgovor.

 

2) Intenziv.  U prvoj fazi, to je bio dominantan način rada i vrlo učestao. Kasnije se prorijedio, međutim i dalje se održavao,  obično nekoliko puta godišnje  kao višednevna (dvodnevna ili trodnevna) radionica – tada se intenzivira rad na vježbama.

 

Tijekom godina 1989. i 1990. rad Studija obilježili su intenzivi. Braća Vajevec u te dvije godine održali su 15-ak intenziva godišnje. S vremenom se taj broj smanjio i sveo na kvartalnu dinamiku. Neki od njih su bili tematske naravi, pa je tako, npr. jedan od njih imao naziv: "Seksualnost na sceni i prije nje" (2001.).

Posljednji (ne zadnji!) održan je u proljeće 2012. u prostorima Jadran filma (u Jadran filmu je, ljubaznošću uprave i vlasnika, u razdoblju od 2009. – 2012. održano mnogo radionica, proba i četiri intenziva ZGS-a).

 

3) Seminar. Tjedna radionica. Seminar predstavlja najatraktivniju formu radioničkog rada jer se Metodom često dogode tzv. glumački proboji – zapravo, napredak u nekom aspektu glume i rada na sebi. Iako nema snagu kontinuiranosti kao jednodnevna radionica, seminar karakterizira produžen i intenzivan rad, tj. naglasak je na scenama i improvizacijama.

 

Mjesta održavanja seminara tijekom godina su Grožnjan (24 puta), Veli Lošinj (dva puta) i Zagreb (dva puta). Seminari u Grožnjanu i Velom Lošinju su ljetni, a jedan zagrebački se kao iznimka dogodio zimi (22.-28. 2. 1992.) u prostorima ZKM-a, dok je  drugi bio za studente glume na Akademiji dramske umjetnosti (23.-29. 10. 2000.).

 

Vrijedno je naglasiti da su dva seminara u Grožnjanu (1990. i 1991.) održana unatoč ratnih okolosti, u vrijeme kad su mnoge druge grožnjanske majstorske radionice otkazale sudjelovanje.

 

4) Predavanja. Zbog praktičnog karaktera svih radionica, predavanja (kao nešto teorijsko) nisu bila učestala niti su bila u centru interesa. Konačno, glavnina polaznika posjeduje akademsku glumačku naobrazbu, pa nije bilo sumnji u njihovu kompetentnost. Međutim, dogodilo se da pedagoški rad izazove objašnjavanja, komentare, tumačenja; moglo bi se reći da su učitelji imali majstorski status upravo zbog jasnoće, jednostavnosti, snage i karizme!

 

Ukratko: Andrej Vajevec je u Grožnjanu 1991. održao predavanje o «Polonijevom sindromu», Vjeran Zuppa je 2001. govorio o različitim pristupima glumi iz perspektive francuske teorijske misli. Francuski profesor Michel Nebenzahl koji poučava estetiku, filozofiju, psihoanalizu i kazalište održao je 2007. u Grožnjanu predavanje o Vahtangovu za polaznike radionica Studija (nismo u mogućnosti rekonstruirati predavanje, no kao kompenzaciju možemo ponuditi naslov razgovora s njime za web portal www.ravnododna.com «Ovdje ljudi nisu intelektualno ni umjetnički motivirani»). Igor Sunara je 2008. u Grožnjanu održao predavanje o odnosu glumca i kamere, naglasivši da postoje dvije vrste filmskih redatelja: jedan se oslanja na glumu, drugi na vizualnost; odnosno, u fokusu prvoga su glumci i doživljavanje, u fokusu drugoga umjetnička vizija.

 

Nabrojili smo četiri predavanja; vjerovatno ih je tijekom godina bilo i više, a velik se dio njih dogodio neformalno, ad hoc, uz piće i za šankom.

 

Ivica Gunjača